zakopane u tišini
sada teku kao hladan zrak kroz noć
vjetar ih odnosi
ali one ostaju, ostaju barem na tren
sve dok i one jednom ne nestanu
pisanje je svjetlo u daljini
oaza u buci svijeta
iskra, iskra što vodi kroz tamu
svjetlo koje mora gorjeti
za one, one čije su riječi
ostale u oazi, oazi tišine